Uzdržavanje maloljetnog djeteta - pitanje zastare
Pitanje zastare uzdržavanja uređeno je u dva zakona, u Obiteljskom zakonu i u Zakonu o obveznim odnosima.
U prvom slučaju - kada ne postoji sudska odluka o određenoj obvezi uzdržavanja, mjerodavan je Obiteljski zakon, kojim je određeno da je roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao za njega uzdržavanje, dužan isplatiti naknadu za to uskraćeno uzdržavanje i to od dana nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Zastarni rok za podizanje ove tužbe je pet godina od dana nastanka obveze, dakle od dana kada je roditelj propustio platiti mjesečni iznos uzdržavanja. Provođenje ove ovrhe na plaći i drugom stalnom novčanom primanju ima prednost pred svim mogućim drugim ovrhama na tim primanjima neovisno o vremenu njihova nastanka.
Ponegdje se ističe kako je ova odredba Obiteljskog zakona u određenoj koliziji s odredbama Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje da se potraživanje može tražiti od dana podnošenja tužbe. No, imajući u vidu da je Obiteljski zakon tzv. specijalni zakon u odnosu na Zakon o obveznim odnosima (koji je ovdje u svojstvu tzv. generalnog zakona, a pravilo je da u sukobu ove dvije vrste zakona prednost ima specijalni zakon nad generalnim), treba se voditi Obiteljskim zakonom, a ne Zakonom o obveznim odnosima.
Druga situacija odnosi se na slučajeve kada postoji obveza uzdržavanja određena sudskom odlukom. Kako je ovdje riječ o tzv. povremenim tražbinama (one koje se isplaćuju povremeno, odnosno na mjesečnoj bazi, a ne jednokratno), primijenit će se odredbe Zakona o obveznim odnosima gdje je određeno da povremene tražbine koje proizlaze iz sudskih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, odnosno u roku od tri godine od dospijeća svake pojedine tražbine.
Važno je napomenuti kako Zakon određuje i da zastara ne teče (među ostalima) između roditelja i djece tako dugo dok traje roditeljsko pravo, tako da bi navedeni rok zastare od 3 godine počeo teći tek prestankom roditeljskog prava (u pravilu nastupom punoljetnosti djeteta).
