Primjeri diskriminacije jednoroditeljskih i samohranih roditelja
Biti roditelj u jednoroditeljskoj obitelji nije uvijek jednostavno niti lako. Uza sve poteškoće u organizaciji života s kojima se ovi roditelji susreću, na žalost, bilježi se i određena diskriminacija prema njima, o kojoj bi i institucije i društvo morali voditi više računa. Ovim tekstom nastojat ćemo približiti probleme i oblike diskriminacije samohranih te roditelja u jednoroditeljskim obiteljima.
Roditelj u jednoroditeljskoj obitelji nije nužno samohran. Prema Zakonu o socijalnoj skrbi –„samohrani roditelj je roditelj koji sam skrbi za svoje dijete i uzdržava ga“. Za razliku od ove definicije, jednoroditeljska obitelj je „obitelj koju čine dijete/djeca i jedan roditelj“. Drugi roditelj postoji, no ne živi s obitelji. U obvezi je skrbiti o djetetu i uzdržavati ga iako to možda ne čini.
Potvrdu da je neki roditelj samohran izdaje Centar za socijalnu skrb (CZSS), a to neće učiniti ako je drugi roditelj živ i nije mu oduzeta roditeljska skrb. Na ovaj način događa se da roditelji koji nominalno nisu samohrani, a faktički to jesu, ne mogu ostvariti prava koja bi imali da im je dodijeljen status samohranog roditelja. Stoga bi preporuka zakonodavcu bila da povede računa o ovom problemu i redefinira kriterije dodjeljivanja statusa samohranog roditelja, tako da isti ide u korist jednoroditeljskim obiteljima.
Osobni dokumenti
Već pri prvom susretu s administracijom, pri izdavanju osobnih dokumenata za dijete, dolazi do problema u vidu potrebne suglasnosti drugog roditelja koji s djetetom ne živi. Ovo samo po sebi ne bi bilo problem, ako drugi roditelj održava kontakte s djetetom, a onda posredno i s roditeljem s kojim dijete živi. No što je u situacijama u kojima roditelj koji ne živi s djetetom nije uopće u kontaktu s djetetom (niti plaća alimentaciju – što je najčešće povezano), pa nije rijetkost da i namjerno otežava roditelju koji s djetetom živi, sam postupak vađenja dokumenata? Zakonodavac bi morao povesti računa o ovim situacijama, jer tako loši odnosi između roditelja nepovoljno djeluju na kvalitetu djetetova života.
Problemi kod odlaska na rad u inozemstvo
U situacijama u kojima jedan od roditelja odlazi na rad u inozemstvo, potrebno je pokrenuti novi postupak pred CZSS-om, kako bi se dogovorili susreti i druženja s drugim roditeljem, a ujedno, drugi roditelj mora dati suglasnost, ako je riječ o odlasku roditelja kojem je dijete povjereno na skrb. Jednako kao i u ranijem primjeru, ako roditelji imaju korektan odnos i ako su u kontaktu, ovakve situacije neće predstavljati problem, no ako su odnosi narušeni i jedan od roditelja ne želi održavati kontakt niti surađivati s drugim roditeljem vezano za život zajedničkog djeteta, hoće. Stoga bi bilo dobro preciznije zakonski definirati ovakve situacije.
Nejednako postupanje prema roditeljima kao osobama bez (izvan)bračnog druga, partnera/partnerice
Roditelji u jednoroditeljskim obiteljima primjećuju nejednako postupanje od strane zajednice prema njima i njihovoj djeci, u odnosu na roditelje koji su u braku/izvanbračnoj zajednici. Ovo osobito dolazi do izražaja na tržištu roba i usluga. Primjerice onemogućavanje obitelji koju čini jedan roditelj i dijete kupovinu povoljnijih ulaznica za kino korištenjem „obiteljskog paketa“, uz obrazloženje da isti sadrži minimalno tri ulaznice za kino. Ili neodobravanje obiteljskog popusta roditelju s djetetom za ulaznice na određene aktivnosti (bazen), iako samohrana majka ili otac i dijete po zakonskim kriterijima čine obitelj.
U odgoju i skrbi oko djece, roditelji su ravnopravni. Ako dijete živi s majkom, bitno je da se druži sa svojim ocem i obrnuto. Sudovi i centri za socijalnu skrb pri odlučivanju bi trebali svakom slučaju pristupati individualno i gdje god je to moguće, odlučivati o zajedničkoj roditeljskoj skrbi za dijete. Popis primjera diskriminacije koji smo gore iznijeli, nažalost nije konačan, stoga vas pozivamo, da nam se javite ako imate iskustva ili saznanja o još nekim slučajevima nejednakog postupanja.
