Izvanbračni parovi i posvojenje
Posvojenje je, kao jedan od načina ostvarivanja roditeljstva, regulirano Obiteljskim zakonom.
Tko može posvojiti dijete?
Prema trenutno važećem Obiteljskom zakonu (koji to neće biti još dugo, s obzirom na to da je u izradi nova verzija), dijete mogu posvojiti bračni i izvanbračni drugovi zajednički, jedan bračni ili izvanbračni drug ako je drugi bračni ili izvanbračni drug roditelj ili posvojitelj djeteta, jedan bračni, odnosno izvanbračni drug uz pristanak drugog bračnog, odnosno izvanbračnog druga te osoba koja nije u braku ili izvanbračnoj zajednici.
Ovakvom formulacijom, posvajanje se omogućuje se širokom spektru ljudi i različitim strukturama obitelji, što je pohvalno i, iz perspektive djece koja su bez roditeljske skrbi, značajno, kako bi se što većem broju djece omogućio život u obitelji.
Životna partnerstva i posvojenje
Promatrajući iz kuta životnih partner(ic)a koji/e žele zasnovati obitelj, Zakoni nigdje eksplicitno ne zabranjuju niti eksplicitno dozvoljavaju posvojenje djece od strane životnih partner(ic)a.
No, to što posvojenje djece nije eksplicitno dozvoljeno životnim partneri(ca)ma, ne znači da realno nema obitelji u kojima su životni/e partneri(ce) posvojili dijete (npr. u inozemstvu ili pojedinačno prije stupanja u životno partnerstvo) i žive s njime. Stoga i njihove statuse treba regulirati tako da ta djeca ne ostaju zakinuta ni u kom segmentu u odnosnu na ostalu posvojenu djecu.
Zaključno, obiteljske politike prvenstveno trebaju biti u interesu djeteta, odnosno trebaju se voditi time da se maksimalno zaštite prava djeteta i upravo bi to trebao biti isključivi fokus zakonodavca pri donošenju svih budućih odluka.